Božićna poruka Vrhovnog poglavara don Angela Božićna poruka Vrhovnog poglavara don Angela

PORUKA VRHOVNOG POGLAVARA

Don Ángel Fernández Artime

 

SNAGOM NADE

BOŽIĆ TIJEKOM PANDEMIJE

 

Od sveg srca vas pozdravljam, dragi prijatelji i čitatelji! Dok se približavamo Božiću i želim s vama podijeliti kratak dijalog između unuke i njezine bake; bake koja dobro poznaje i razumije ljudsko srce nakon bogatog iskustva na životnom putu.

„Bako, kada bi ti bila moja dobra vila, koji bi mi poklon dala?“ pitala je djevojčica.

„Da sam ja tvoja dobra vila, ne bih ti davala odjeću ili kočije“, nasmiješila se starica svojoj unuci.

„Otkrila bih ti jednu tajnu: umjetnost življenja u nadi. Kada bi to znala, još bi od najranijih dana živjela svjesna da ćemo samo jednom proći kroz svijet, da vrijeme koje prođe više ne može biti vraćeno. Dakle, sve dobro koje možeš učiniti ili ljubaznost koju možeš pokazati bilo kojem čovjeku, moraš učiniti sada. Kada bi to znala ne bi trošila svoje vrijeme na išta drugo osim na ispunjen život s onima kojima želiš, koje voliš i koje najviše trebaš.

Tako ćeš pomalo doći do toga da u sebi smiriš svoje unutarnje borbe, da ti životni put procvjeta mirom, jer ćeš uvijek pronaći nešto što bi željela promijeniti i tako sve do dana kada odeš s ovog svijeta. Naučit ćeš plesati s vjetrom promjena, ali tako da držiš noge čvrsto usidrene u tlo svojih stavova, svojih snova, svoje želje da istovremeno budeš potpuno ljudska i potpuno božja. Na taj način nikada nećeš ići protiv svoga srca, koje je spremno primiti sve što se u životu događa i sve koji će doći u kontakt s tobom.

Ovo je dar koji bih ti dala, malena moja, ali ti već imaš svoju dobru vilu: život i ljubav koje ti Bog daje svaki dan.“

Prijatelji, usprkos svih suza proživljenih ove 2020. godine – tako teške, čudne, mučne i bolne za nas, a posebno za mnoge obitelji i starije ljude – ima savršenog smisla gledati s nadom u Život i u Svjetlo koje nam Gospodar Života i dalje nudi.

Iako se ove godine povećalo siromaštvo mnogih, ono je istovremeno bilo praćeno i velikodušnošću mnogih. Iako su mnogi ostali šutljivi i nijemi, jer su se dogodili bolni oproštaji od voljenih i u kojoj smo se grlili samo očima, ima smisla, kako kaže baka, poželjeti jedni drugima taj život koji se gradi iz dana u dan, ponekad sa suzama i umorom, ali uvijek s osmijesima, snovima i nadom.

Stranac u noći

Svetkovina Božića dolazi prepuna svjetlosti i nade. Čak i ove godine, jedne od najgorih za okupljanje na proslavama zahvaljujući virusu COVID-19, koji izgleda da nas ne želi napusti, betlehemske se jaslice pojavljuju pred našim očima i našem sjećanju sa svime što je bitno za našu ljudskost. Zahvaljujući prijedlogu prolaznika, čije je ime ostalo skriveno tijekom povijesti, Marija i Josip pronalaze špilju koja se koristila kao staja i tamo provode posljednju noć iščekivanja. Ovdje se Isus rodio u apsolutnom siromaštvu.

Umjetnička ikonografija okružila je ovu svetu Isusovu, Marijinu i Josipovu obitelj anđelima i zvijezdama. Ipak, koliko je strahova i strepnji u toj slici bilo prisutno! I danas nam fotografije časopisa prikazuju djecu samu i napuštenu u svojoj nevinosti, nemoći i slabosti. Božić stavlja pred svakoga od nas vječne vrijednosti koje je ovo Utjelovljeno Dijete donijelo gladnom čovječanstvu, ponekad bolesnom i bez dostižnih ciljeva, a možda i bez životnog kompasa. Čovječanstvu koje se tijekom pandemije osjeća krhkije i nemoćnije i kojemu je potrebna nada; nada koja se rađa u dubinama našeg ljudskog bića ,da bude slika i prilika Boga koji je Ljubav.

COVID nas prisiljava da se udaljimo od naših odnosa i zatvorimo se, dok nas Djetešce Isus poziva da se otvorimo kako bismo svoj život ili dio njega dali drugima. To je svjetlo koje se združuje s ljubavlju. Iz tog razloga, svetkovina Božića nam također pomaže živjeti usred nesigurnosti, ograničenja i bolesti te nam pomaže da svako jutro započnemo ispočetka s vjerom i nadom.

U božićnoj čestitci kojom sam uputio svoje dobre želje prijateljima, izabrao sam vrlo dragocjen i dubok tekst iz enciklike pape Benedikta XVI, Spe Salvi. (Jer se nadom spasimo, kako kaže sveti Pavao Rimljanima, a i nama: Rim 8,24)

Ove riječi dijelim sada s vama jer nam one točno govore o tome kako je život putovanje koje se odvija morem naše povijesti: ponekad usred oluja koje se mogu nazvati pandemija COVID ili neka druga pandemija s kojom živimo svaki dan i koja nam može nanijeti veliku štetu. Ono je putovanje na kojem su prave zvijezde vodilje ljudi koji zrače svjetlošću i nadom, dok ne stignemo do Onoga koji jest Svjetlost bez premca, Isusa Gospodina, Sina Božjeg i Sina Marijina, koji je te božićne noći razapeo svoj šator među nama.

Ovo je taj pozdrav; ovo su te prelijepe riječi:

Čovjekov je život putovanje.

Prema kojem cilju? Kako pronaći put do tog cilja?

Život je poput nekog putovanja morem povijesti,

često mračnim i uzburkanim,

putovanja na kojem otkrivamo zvijezde

koje nam pokazuju put kojim valja ići.

Prave zvijezde u našem životu su osobe

koje su znale živjeti ispravno.

One su svjetla nade.

Isus Krist je svjetlo,

sunce koje je granulo nad svim tminama povijesti.

Ali da bismo došli do Njega, trebamo također neka nama bliža svjetla,

a to su osobe koje zrače svjetlom koje crpe iz njegova svjetla

i predstavljaju nam tako putokaz na našem putovanju.

A koja bi osoba mogla biti veća zvijezda nade od Marije,

koja je svojim ‘da’ samom Bogu otvorila vrata našeg svijeta;

ona koja je postala živi Kovčeg Saveza

u kojem se Bog utjelovio, postao jedan od nas,

razapeo svoj šator među nama? (usp. Ivan 1, 14)

(Spe Salvi, br. 49)

 

Sretan Božić, stoga, svakoj obitelji, svima vama, a posebno onima koji se osjećaju usamljeno i napušteno, ali koji i dalje ostaju puni Nade!

Don Ángel

Datum objave: 25.12.2020.
FacebookTwitterRSS