POVIJEST SURADNIŠTVA U HRVATSKOJ

POVIJEST SURADNIŠTVA U HRVATSKOJ

Prvo razdoblje od 1922. do 1945. g.

Nakon dolaska salezijanaca iz Slovenije u Zagreb 1922. g. započinje razvoj i organizirano djelovanja suradništva u Hrvatskoj. Suradništvo se najsnažnije razvija uz salezijanske župe. Suradnici pomažu svećenicima, zauzeto sudjeluju u liturgijskom životu, brinu se za vjersku pouku, djeluju karitativno te skrbe o mladima.
 
Drugo razdoblje od 1945. do 1976 g.
 
Završetkom Drugog svjetskog rata nastupa vrijeme komunističkog totalitarizma. Otvorenim progonom crkvenog vodstva i zauzetih vjernika laika komunističke vlasti zabranjuju sve oblike organiziranog vjerničkog djelovanja. U takvim okolnostima Udruženje salezijanaca suradnika prestaje organizirano djelovati. Ostaju samo pokušaji pojedinačnog djelovanja određenog broja suradnika pri pojedinim župama.
 
Treće razdoblje od 1976. g. do danas
 
Nakon desetljećâ izoliranosti suradništvo se budi. Raste svijest o potrebi i važnosti organiziranog djelovanja. Važan dogadaju u obnovi suradništva bio je skup salezijanaca suradnika održan u Zagrebu na Knežiji 24. listopada 1976. g. To je bilo prvo organizirano poslijeratno okupljanje suradnika te ujedno priprema za svjetski kongres salezijanaca suradnika koji se održao iste godine u Rimu. U narednim godinama naglasak se stavlja na početnu formaciju nakon čega kandidati daju obećanje. Godine 1979. tiskan je Pravilnik za suradnike. U travnju 1984. izlazi prvi broj biltena Salezijanski suradnik. Osnivaju se mjesna središta suradnika koja izabiru svoje vodstvo. Zahvaljujući tome vidljiva je bolja organiziranost i veća autonomnost u djelovanju. Područja rada su djeca, mladi, obitelj, oratorij. Način djelovanja se prilagođava potrebama vremena. Osim pastoralnog rada vezanog uz župnu zajednicu, suradnici se aktivno uključuju u općecrkvena i društvena zbivanja.


FacebookTwitterRSS