Vjera jednog gubavca
Ljudi rado doživljavaju Isusa koji ozdravlja ljude. Evanđelja vrve ozdravljenjima. Ona su znak Božje ljubavi i Isusova mesijanskog poslanja. Među njima je ozdravljenje gubavca.
Tijelo i duša u mentalitetu Židova i njihovih suvremenika bili su čvrsto povezani tako da je tjelesna bolest ukazivala na moralno stanje i obratno: grešnost se čovjekova mogla pročitati na njegovu tijelu. Guba je za njih bila očiti znak grešnosti, a gubavac isto što i grešnik. Društveni su zakoni i religiozni propisi bili nemilosrdni i neljudski: gubavci su bili strogo izbačeni iz društva, izopćeni, nedodirljivi, prokleti ljudi! U to vrijeme nije bilo liječnika i bolnica!
Iz evanđeoskog izviješća mogu se izdvojiti dvije rečenice pune mudrosti i nade: „Ako hoćeš možeš me očistiti.“ Valja zapaziti: gubavac ne moli da ga Isus izliječi, ne zahtijeva; on pouzdano zna da prorok ima čudesnu moć, stoga je ispunjen nadom, posvemašnjim pouzdanjem. Daleko od bilo kakve sumnje, on svoj život izručuje u Isusove ruke. Tu nema,  „možda“, „ali“.  Za njega postoji jedino pitanje: hoće li to Isus učiniti ili neće? „Ako hoćeš - možeš!“ Isus je također naslutio u gubavcu rijetko viđenu vjeru, onu koja iz njega „povuče“ čudesno djelovanje. Vjeru koju je jedino tražio: „Vjeruješ li ti da ja to mogu učiniti?“ upitao bi slijepoga. U drugim je zgodama također poticao na vjeru: „Samo vjeruj. Budete li vjerovali i veća ćete djela vidjeti od ovih. Hrabro kćeri, vjera te tvoja spasila. Sve je moguće onomu koji vjeruje!“ Isus ima sposobnost čudesnog liječenja, mi imamo vjeru. Kad se to dvoje susretne, u čovjeku se događaju čudesne promjene, učinak Božje ljubavi i vjere.
Druga rečenica je: „On ispužu ruku i dotače ga“ Pred gubavcem koji je izdaleka vikao svoju osudu: „Nečist!“, svi su bježali u strahu veliku, bojeći se da se ne zaraze. Jedino Isus nije bježao, baš njima se približavao. Za njega sva ta pravila ne važe, od ruši barijere koje ljudi postavljaju, dodiruje njihovu gubu, njihovu nečistoću, on koji će također biti osuđen izopćen i umrijeti „izvan tabora“, među razbojnicima; on koji je naše grijehe uzeo na se da nas zaražene istočnim grijehom otkupi i spasi. Izašao na rubove društva, kao da je tražio gubavce. On jedini pristupa, jedini on pruža ruku i dotiče nesretnog čovjeka. Božanska gesta puna čovječnosti, ljubav koja može i hoće pomoći. Gubavac je ozdravio i trebao se samo pokazati svećenicima da se, po prikazanoj žrtvi, može vratiti u zajednicu. Koga Isus ozdravi vraća ga u zajednicu, a ozdravljeni razglašava radosnu vijest, uvjerava sve druge da je spasitelj među njima. Usta govore čega srce je puno, doživljeno čudo ljudi rado dijele s drugima! Isusova gesta podsjeća na Ispruženu Božju desnicu koja je vodila Izraelski narod iz egipatskog ropstva kroz pustinju, preko Crvenog mora, čudesna desnica koja otvara potoke spasonosne vode iz stijene i prosipa manu da ljudi ne umru od gladi. U Isusu je ta desnica bila toliko puta ispružena da pokaže svoju čudesnu moć. Učenici su je vidjeli kako utišava morske valove, kako podiže mrtve. Božja se desnica proslavila nad njegovim Sinom. Petar je u svojoj vazmenoj propovijedi ustvrdio: „Toga Isusa, uskrisi Bog, desnicom je Božjom uzvišen“.
Desnica je Gospodnja ispružena i nad Crkvom Kristovom danas da vjernici mogu iskusiti njezinu čudesnu i spasonosnu moć. Ona reagira na vjeru kakvu je imao gubavac. Božja desnica ima odgovor na ljudska pitanja, čini čuda. Marija bi rekla da čini silna djela, gleda na siromahe, silne skida s prijestolja, a uzvisuje neznatne. I danas ima ljudi „izvan tabora“ izopćenika, ljudi na rubu društva, s kojima se neljudski postupa, nemaju posla, plaće, žive u barakama, pod mostovima, kopaju po kontejnerima, boluju od neizlječive bolesti drogirani, od svih zaboravljeni. Društvo nešto čini, ali to nije dovoljno. Kršćanska ljubav može više, u liku sestara Majke Terezije traži i okuplja izopćene, ima i kršćanskih udruga koje liječe oboljele od side i droge. Kršćanska ljubav ne čini čuda ali, po u uzoru na Isusovu čudesnu ljubav, ona traže potrebite, dodiruje njihovu bijedu. U toj se gesti možda ne događaju čudesna ozdravljenja, ali događa se ljubav ista ona zbog koje se Isus utjelovio da nam pokaže solidarnost koja se spašava kad se dotiču Božje i ljudsko. (A. Stojić)