U godinama velike nestašice odlazila je s ocem u prošnju po okolnim selima. Premda ih je na to natjerala nevolja, milostinju su skupljali vedrim pouzdanjem u Božju providnost. Na dugim putovanjima otac je vrlo radoznaloj djevojčici prenosio glavne istine vjere. Euzebijina je obitelj obilovala radom, molitvom i ljubavlju. Osobito radosno je živjela dan Prve svete pričesti. Na samom početku odrastanja čuvala je djecu kod bogate obitelji u Salamanci. Nešto kasnije se zaposlila kao njegovateljica u sirotištu. Bila je pobožna, a produbljujući svoj odnos prema Kristu, sve je više osjećala  duhovni poziv. Jednoga je dana kopajući u polju pronašla medaljicu Marije Pomoćnice. Ubrzo nakon toga njezina ju je tajanstvena prijateljica odvela časnim sestrama u oratorij. Sestre su joj predložile da ostane u zajednici kao pomoćnica u kuhinji. Od tada su mnoge djevojčice rado dolazile u kuhinju i slušale jednostavnu i nadasve ljubaznu kuharicu. Kad je zajednicu pohodila zamjenica vrhovne poglavarice primila je Euzebiju među postulantice. Slijedeće je godine bila u novicijatu u Barceloni. Simpatična, ponizna i uvijek nasmiješena Euzebija, položila je zavjete u Družbi sestara Kćeri Marije Pomoćnice. U Valverde del Camino došla je 1924. i preuzela službu kuharice. Uobičajenu je svakodnevicu živjela kao izvanredne trenutke prepoznajući u njima volju Božju. Gospodin je obilato nagrađivao tu poniznu predanost, dok se njezina duša bogatila duhovnošću satkanom od čovjekoljublja. Zračila je svetošću i privlačila djevojčice za koje je uvijek imala lijepu riječ. Kad je preuzela obaveze u oratoriju svima koje je susretala donosila je radost i mir. Mladi, sjemeništarci, klerici, odrasli pa i svećenici preporučivali su joj se u molitve i tražili savjete. Promicala je neke oblike srednjovjekovne marijanske pobožnosti i štovanje Kristovih rana. S vremenom je njezin život počeo pokazivati čudesne znakove, uslišanja, čak i viđenja. Navijestila je strašne događaje španjolskog građanskog rata, a svojoj poglavarici i budućoj blaženici, sestri Carmen Moreno, prorekla je mučeničku smrt. Umrla je 1. veljače 1935. Valverde del Camino čuva njezine posmrtne ostatke. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Euzebiju Palomino blaženom 25. travnja 2004. godine.

Misli blažene Euzebije Palomino

Budimo svete, sve ostalo je gubljenje vremena!
Ne čekajmo da Bog sve sam riješi, katkad je potrebno učiniti neku žrtvu.
Ako počnemo djelovati, Bog će nam priteći u pomoć svojom milošću, te ćemo bez muke podnijeti žrtvu.
Svojom velikodušnošću možeš "prisiliti" Boga da skrati vrijeme kušnje!
Ono što se čini siromašnima, prima sâm Bog!

Molitva blaženoj Euzebiji Palomino

Oče sveti,
koji si u blaženoj Euzebiji Palomino
proslavio jednostavnu i blistavu vjeru malenih,
pomozi i nama da, njezinim zagovorom,
živimo u bezuvjetnoj vjernosti tvojoj Riječi
i u predanoj ljubavi prema Djevici Mariji,
našoj majci i pomoćnici. Amen.